Prvi hladniji dani često donose više vremena provedenog u zatvorenim prostorijama, povratak u škole, vrtiće i kancelarije i češće susrete sa respiratornim infekcijama. Tada se obično setimo i kućne apoteke. Otvara se fioka puna kutija, traži toplomer, proverava šta je ostalo od prošle zime i pokušava da se pronađe preparat koji bi mogao da ublaži prve simptome.
Problem nastaje kada se u toj fioci nalaze lekovi bez originalnog pakovanja, preparati kojima je istekao rok, otvoreni sirupi od prethodne sezone i proizvodi čiji se sastav međusobno preklapa. Kućna apoteka koja nije organizovana može da napravi više zabune nego koristi.
Priprema za sezonu prehlada zato ne znači pravljenje velikih zaliha. Mnogo je važnije znati šta se već nalazi u kući, kako se određeni proizvod pravilno čuva i kome je namenjen. Posebnu pažnju zahtevaju kombinovani preparati jer jedan proizvod može sadržati nekoliko aktivnih sastojaka.
Nekoliko minuta potrošenih na sređivanje kućne apoteke može kasnije sprečiti pogrešan izbor leka baš u trenutku kada zbog glavobolje, zapušenog nosa ili temperature koncentracija nije najbolja.
Kućna apoteka ne treba da bude skladište starih lekova
Lekovi se često čuvaju mnogo duže nego što je potrebno. Nakon što simptomi prođu, preostale tablete, sirupi i drugi preparati vraćaju se u fioku uz pretpostavku da će možda zatrebati sledeći put.
Pre početka sezone respiratornih infekcija korisno je pregledati svaki proizvod. Treba proveriti rok upotrebe, stanje ambalaže i uslove čuvanja navedene na pakovanju ili u uputstvu.
Posebnu pažnju zahtevaju proizvodi koji nakon otvaranja imaju ograničen period upotrebe. Datum odštampan na kutiji ne mora uvek biti jedina važna informacija. Kod pojedinih proizvoda rok nakon prvog otvaranja može biti kraći.
Originalno pakovanje i uputstvo treba sačuvati. Prebacivanje tableta u neobeležene kutije povećava mogućnost zamene, naročito kada više proizvoda izgleda slično.
Lekove kojima je istekao rok ne treba koristiti. Informaciju o pravilnom odlaganju neupotrebljivih lekova najbolje je proveriti u apoteci, umesto da se automatski bacaju sa uobičajenim kućnim otpadom.
Mesto na kojem se lekovi čuvaju važnije je nego što izgleda
Naziv „kućna apoteka“ često podrazumeva ormarić u kupatilu ili kuhinji. Međutim, upravo ta mesta mogu biti izložena promenama temperature i povećanoj vlažnosti.
Svaki proizvod treba čuvati prema uslovima navedenim na pakovanju. Ako je predviđeno čuvanje na određenoj temperaturi ili nakon otvaranja postoje posebna pravila, njih treba poštovati.
Jedno pravilo posebno je važno u domaćinstvima sa decom — lekovi moraju biti van njihovog pogleda i domašaja. Lepo pakovanje, prijatan miris ili ukus sirupa mogu detetu izgledati privlačno.
Preparat ne treba ostavljati na noćnom stočiću, u torbi na podu ili na lako dostupnoj polici samo zato što će ponovo biti korišćen za nekoliko sati.
Dobro organizovana kućna apoteka podrazumeva jasno određeno, bezbedno mesto na kojem odrasla osoba lako može pronaći proizvod, dok dete ne može da mu pristupi.
Šta zapravo ima smisla pripremiti pre sezone infekcija?
Velike zalihe različitih preparata nisu neophodne. Respiratorne infekcije nemaju kod svih ljudi iste simptome, pa unapred kupljen kombinovani proizvod možda uopšte neće odgovarati kada se prehlada pojavi.
Praktičnije je proveriti osnovne stvari. Ispravan toplomer, fiziološki rastvor i nekoliko proizvoda koji se redovno koriste prema savetu zdravstvenog stručnjaka mogu biti korisniji od deset različitih preparata slične namene.
Ako neko u porodici ima hroničnu bolest i koristi redovnu terapiju, dobro je znati koji lekovi protiv simptoma prehlade mogu zahtevati dodatni oprez. To se može proveriti sa lekarom ili farmaceutom pre nego što se pojavi potreba za njihovom primenom.
Isto važi za domaćinstva sa decom. Preparat namenjen odrasloj osobi ne treba posmatrati kao proizvod koji se jednostavnim smanjivanjem količine može dati detetu.
Cilj pripreme nije imati lek za svaki mogući simptom. Cilj je izbeći improvizaciju kada se simptomi pojave.
Kesice za prehladu zahtevaju proveru sastava pre prve doze
Kesice za prehladu predstavljaju praktičan oblik preparata namenjenih ublažavanju određenih simptoma respiratornih infekcija. Sadržaj se najčešće priprema prema uputstvu proizvođača, ali proizvodi koji na prvi pogled deluju veoma slično mogu imati različite aktivne sastojke.
Pojedine formulacije mogu sadržati lek protiv bola i povišene temperature, dok druge mogu imati dodatne komponente namenjene, na primer, ublažavanju zapušenosti nosa. Zbog toga kesicu ne treba birati samo prema ukusu, proizvođaču ili poznatom nazivu.
Najvažnije informacije nalaze se u sastavu i uputstvu. Ako proizvod sadrži paracetamol, potrebno je proveriti da li se istog dana koristi još neki preparat sa paracetamolom. Isto pravilo važi i za druge aktivne sastojke.
Kombinovani proizvod nije nužno najbolji izbor kada postoji samo jedan blag simptom. Što preparat ima više aktivnih sastojaka, veća je potreba da se proveri da li je svaki od njih odgovarajući za konkretnu osobu.
Poseban oprez potreban je kod osoba sa hroničnim bolestima, onih koje koriste redovnu terapiju, trudnica, dojilja i dece. Starosna ograničenja i kontraindikacije razlikuju se između proizvoda, pa treba pratiti uputstvo za konkretan preparat i po potrebi konsultovati lekara ili farmaceuta.
Naziv proizvoda nije dovoljan da bi se znalo šta se uzima
Jedna od najkorisnijih navika u kućnoj apoteci jeste čitanje naziva aktivne supstance. Komercijalni naziv proizvoda lako se pamti, ali ne govori uvek dovoljno o njegovom sastavu.
Dva preparata potpuno različitih naziva mogu sadržati isti lek. Ako se koriste zajedno, osoba može nenamerno uzeti veću ukupnu količinu aktivne supstance od preporučene.
Problem je posebno izražen kod kombinovanih proizvoda. Preparat namenjen simptomima prehlade može već sadržati sastojak protiv bola ili temperature, pa dodatna tableta slične namene možda nije potrebna.
Zato pre kombinovanja proizvoda treba odgovoriti na tri jednostavna pitanja — koje aktivne supstance sadrži prvi preparat, šta sadrži drugi i postoji li među njima preklapanje.
Ako odgovor nije jasan, farmaceut može pomoći mnogo brže i sigurnije od nagađanja na osnovu izgleda kutije.
Preparati za odrasle i decu ne pripadaju istoj kategoriji
Porodična kućna apoteka često sadrži proizvode za nekoliko generacija. Upravo zbog toga lekovi namenjeni deci treba jasno da se razlikuju od preparata koje koriste odrasli.
Kod dece izbor i doziranje lekova zavise od uzrasta, telesne mase, aktivne supstance i razloga zbog kojeg se proizvod koristi. Ne treba pretpostavljati da je mala količina preparata za odrasle automatski bezbedna za dete.
Kombinovani lekovi protiv prehlade zahtevaju poseban oprez. Nisu svi namenjeni mlađim uzrastima, pa se starosno ograničenje za konkretan proizvod mora proveriti.
Ako dete dobije temperaturu, kašalj ili druge simptome, roditelj treba da koristi preparate koji su odgovarajući za njegov uzrast i prema preporučenom načinu primene. Kada postoji nedoumica, savet pedijatra ili farmaceuta ima prednost nad iskustvom iz prethodne infekcije.
To što je određeni lek jednom bio preporučen ne znači da je automatski odgovarajući za svaku narednu bolest.
Beleženje vremena uzimanja može sprečiti dupliranje doze
Kada je osoba bolesna, lako se zaboravlja u koliko sati je uzet lek. Problem postaje još veći kada o bolesnom detetu ili starijem članu porodice brine više osoba.
Jednostavna beleška može sprečiti grešku. Dovoljno je zapisati naziv preparata, količinu i vreme kada je uzet.
Takva evidencija posebno je korisna kada se tokom dana koristi više različitih lekova. Pored komercijalnog naziva može se zapisati i aktivna supstanca, što olakšava proveru mogućeg preklapanja.
Ne treba se oslanjati na procenu da je „sigurno prošlo dovoljno vremena“. Preporučeni razmak između doza i maksimalna dnevna količina navedeni su u uputstvu i treba ih poštovati.
Kod terapije koju je propisao lekar prednost uvek imaju njegove konkretne smernice.
Ostaci antibiotika nemaju mesto u planu za sledeću prehladu
U pojedinim kućnim apotekama mogu se pronaći ostaci antibiotika od ranijeg lečenja. Čuvanje takvog leka za slučaj da „zatreba“ tokom naredne prehlade nije dobra praksa.
Običnu prehladu najčešće izazivaju virusi, na koje antibiotici ne deluju. Antibiotik se koristi kada za to postoji odgovarajuća medicinska indikacija i prema preporuci lekara.
Nije bezbedno ni koristiti terapiju koja je ranije bila propisana drugom članu porodice. Izbor antibiotika zavisi od vrste infekcije, zdravstvenog stanja osobe i drugih faktora.
Nepravilna upotreba može izazvati neželjene efekte i doprinosi razvoju antimikrobne rezistencije.
Kućna apoteka zato ne treba da bude mesto za čuvanje „rezervne antibiotske terapije“ namenjene samostalnom lečenju budućih respiratornih infekcija.
Kada treba proveriti lekove koje osoba već svakodnevno koristi?
Prehlada ne poništava redovnu terapiju. Osoba koja svakodnevno koristi lekove zbog hroničnog zdravstvenog stanja mora da vodi računa o mogućim interakcijama kada dodaje preparat protiv simptoma respiratorne infekcije.
Određeni sastojci kombinovanih preparata mogu zahtevati dodatni oprez kod pojedinih kardiovaskularnih i drugih zdravstvenih stanja. Zato univerzalna preporuka koja odgovara svima ne postoji.
Najjednostavnije rešenje jeste da se farmaceutu kaže koja se redovna terapija koristi pre kupovine novog proizvoda. Na taj način može se proveriti da li postoje relevantna ograničenja.
Isto važi kada osoba koristi više lekova koje su propisali različiti lekari. Potpuna informacija o terapiji olakšava izbor preparata koji neće nepotrebno komplikovati postojeći režim lečenja.
Kućna apoteka treba da pomogne i da pokaže kada je vreme za lekara
Čak ni najbolje organizovana kućna apoteka ne može da zameni medicinsku procenu kada simptomi izlaze iz okvira očekivane blage respiratorne infekcije.
Otežano disanje, bol u grudima, izražena malaksalost, konfuzija, ozbiljni znaci dehidratacije ili naglo pogoršanje predstavljaju razloge za hitniju medicinsku procenu. Savet lekara potreban je i kada simptomi dugo traju ili se nakon početnog poboljšanja značajno pogoršaju.
Poseban oprez potreban je kod male dece, starijih osoba, trudnica, osoba sa oslabljenim imunitetom i ljudi koji imaju hronične bolesti.
Kućni preparati imaju svoju ulogu u ublažavanju određenih tegoba, ali njihov zadatak nije da prikriju simptome koji zahtevaju pregled.
Najbolja priprema počinje pre nego što se pojavi prvo kijanje
Organizovanje kućne apoteke ne zahteva mnogo vremena. Jednom ili dva puta godišnje mogu se proveriti rokovi, ukloniti proizvodi koji više nisu za upotrebu i pregledati uputstva za preparate koji ostaju.
Još korisnije je znati šta svaki proizvod sadrži. Kada se pojave temperatura, glavobolja ili zapušen nos, odluka se tada ne donosi prema boji kutije ili sećanju na prošlu zimu.
Dobra kućna apoteka nije ona sa najvećim brojem preparata. To je ona u kojoj se tačno zna šta se nalazi, kome je namenjeno, kako se čuva i kada može bezbedno da se koristi.
Takva organizacija posebno dobija na značaju tokom sezone respiratornih infekcija. Prehlada možda ne može uvek da se izbegne, ali konfuzija oko lekova svakako može. Kada se preparati koriste promišljeno, a simptomi pažljivo prate, kućna apoteka postaje ono što bi trebalo da bude — praktična pomoć, a ne dodatni izvor problema.





